Katolici u Bosni i Hercegovini danas čine svega oko 7,2 posto ukupnog stanovništva, što je dramatičan pad u odnosu na prijeratni period. Ovaj podatak otvara brojna pitanja o uzrocima demografskog sunovrata jednog od konstitutivnih naroda u Bosni, ali i o ulozi političkih struktura koje su decenijama tvrdile da ih predstavljaju.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, katolici (odnosno Hrvati) činili su oko 17 posto stanovništva BiH. Rat, etnička čišćenja, migracije i ekonomske prilike nesumnjivo su ostavili dubok trag. Međutim, više od tri decenije kasnije, jasno je da razlozi nisu samo ratni – već i politički.
Kontinuitet pogrešne politike
Hrvatske političke strukture u BiH, predvođene dugogodišnjim dominantnim strankama, svoju su strategiju bazirale na teritorijalnom i etničkom ekskluzivitetu. Takav pristup doveo je do koncentracije stanovništva u nekoliko područja, dok su brojni krajevi, posebno u srednjoj Bosni, Posavini i dijelovima Krajine, gotovo potpuno ostali bez katoličkog stanovništva.
Umjesto politike povratka, integracije i ekonomskog razvoja, godinama se insistiralo na političkim tenzijama i narativima ugroženosti, što je dodatno potaknulo iseljavanje – posebno mladih.
Iseljavanje kao ključni problem
Ulazak Hrvatska u Evropska unija otvorio je vrata masovnom odlasku stanovništva iz BiH. Katolici su, zahvaljujući državljanstvu i vezama sa Hrvatskom, među prvima iskoristili ovu mogućnost.
Rezultat je vidljiv: cijela sela ostaju pusta, škole se zatvaraju, a broj vjernika u mnogim župama drastično opada. Ovaj trend nije zaustavljen niti ozbiljno adresiran.
Uloga crkve i političkih elita
Važnu ulogu u društvenom životu katolika ima Katolička crkva, koja kontinuirano upozorava na nestanak vjernika u pojedinim krajevima. Ipak, njeni apeli često ostaju bez konkretne političke reakcije.
S druge strane, političke elite fokusirane su na pitanja izbornog zakonodavstva i institucionalne moći, dok demografski slom prolazi bez sistemskog odgovora.
Da li je moglo drugačije?
Pitanje koje se nameće jeste: da li je ovaj trend bio neizbježan? Iako su rat i globalni ekonomski tokovi imali ogroman uticaj, mnogi analitičari smatraju da je odgovornija i dugoročnija politika mogla ublažiti posljedice.
Strategije koje bi uključivale ravnomjeran razvoj, poticaje za ostanak i povratak, te smanjenje političkih tenzija, mogle su doprinijeti očuvanju broja katolika u Bosni.
Budućnost pod znakom pitanja
Ako se trenutni trendovi nastave, katolici u BiH mogli bi postati demografski marginalna zajednica u narednim decenijama. To bi imalo ne samo vjerske, već i političke i društvene posljedice.
Bosanski Hrvati bi postali u najmanju ruku manjina.
Zato je krajnje vrijeme za ozbiljno preispitivanje dosadašnje politike – ne kroz prizmu dnevne politike, već kroz dugoročnu strategiju opstanka i razvoja.
I. Komljen