Home Vijesti Kako lektor kaže: Baš mi fali da me neko hvali

Kako lektor kaže: Baš mi fali da me neko hvali

0

“E, to! Tebe tražimo, ti nam trebaš. Hajde ulazi!” Ne stigoh ni da se snađem ko zove niti kome se obraća, a već sam bila tim energičnim dozivanjem i mahanjem rukama ubačena u njihov automobil.

Bračni par. Dobri prijatelji. Veseljaci. Kao i svaki put kad se družim s njima, dočekaše me ozareni osmijesi. Uzvratih osmijehom. Okruži nas toplina.
“Slušam, drugari. Kako vam mogu pomoći?”
“E, pazi sad… Kako se ispravno kaže: fali ili hvali?”
To je jedno od pitanja koje mi oni koji se zanimaju za svoj jezik najčešće postavljaju. Odmah mi je bilo jasno gdje je problem te koji dio nije jasan. Odlučih da se našalim s njima te kao iz topa odgovorih: “Nedostaje!”
Četiri oka me pogledaše sa čuđenjem. Smijeh je ovaj put izostao te uslijedi objašnjenje da se ne šalim i da je opklada u pitanju. Dvadeset maraka, tako rekoše.
Vidim ja da je đavo odnio šalu te im pojasnih:
Faliti, falim – 1. Ne biti na raspolaganju, nedostajati, (po)manjkati. – Ništa nam nije falilo sem muzike. U blagajni je falilo hiljadu dinara. 2. Ne biti prisutan gdje se očekuje, biti odsutan, odsustvovati, izostajati. – Ko fali na času? Malo je falilo da pobijedimo.
– Fali mu daska u glavi, ćaknut je, šašav je.
– Šta mu fali, sve je u redu.
Takođe, rame uz rame s tim odabirom se nalazi i riječ nedostajati.
Rječnik srpskoga jezika kaže sljedeće: 1. Ne zadovoljavati u pogledu iznosa, količine i slično. – Nedostaje pet stolica. 2. Ne biti dovoljan, biti potreban. – Nedostaje joj životno iskustvo. Nedostajete mi. 3. Biti izostavljen, ispušten i slično (iz rukopisa i drugo). – Nedostajao je jedan odjeljak.
Da ne bude zabune, naravno da postoji i riječ hvaliti, međutim njeno značenje i akcenat su posve drugačiji od prethodno navedenog:
“Hvaliti, hvalim 1. (nekoga, nešto) Isticati nečije vrline, vrijednosti, ljepotu i sl. Pohvalno, laskavo govoriti o nekome, nečemu, veličati, uzdizati – đaka, boga, robu, knjigu. 2. (nekoga) Izražavati zahvalnost, zahvaljivati (nekome) za učinjeno dobro djelo, za blagonaklonost. – Hvalim boga što ostadoh živ. 3. – se. Hvaliti samog sebe, hvalisati se (npr. ocjenama) 4. Hvaljen Isus, pozdrav kod katolika. 5. Ko se hvali, sam se kvari (hvalisanje kvari čovjeka, ne treba se hvalisati).
Ko je pobijedio u toj jezičkoj raspravi – e, to vam ne smijem otkriti. Samo ću vam u povjerenju šapnuti da toj osobi nije falila daska u glavi i da je imala piskutaviji glas.
Eto, sad se možemo hvalisati da sve o tome znamo… U suprotnom, može nam se desiti da nam iz džepa zafali 20 KM.

Adblock test (Why?)