Home Politika Protesti opozicije: Srbovanje, širenje teorija zavjera, dezinformacija i diskreditacija, koje su uobičajene...

Protesti opozicije: Srbovanje, širenje teorija zavjera, dezinformacija i diskreditacija, koje su uobičajene za vladajuće

0

Većina opozicionih stranaka u Republici Srpskoj tvrdi da su protekli izbori pokradeni, posebno kada je u pitanju nivo predsjednika RS. Zbog toga su dva puta na ulici tražili ponovno brojanje glasova za pomenuti nivo ili poništavanje izbora. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine odlučila je da će glasove brojati, što je opozicija shvatila kao ličnu pobjedu. Protesti kao demokratski način izražavanja neslaganja sa određenim odlukama su sasvim normalna pojava, ali protesti održani u Banjaluci govore i o tome kako opozicija nije ideološki suprotna od aktuelne vlasti, te da su se protesti upotrijebili za promociju određenih političkih stranaka, ali i za veličanje ratnih zločinaca, što je, prema odredbama Krivičnog zakona BiH, krivično djelo.

„Pokraden je narod“, rekla je kandidatkinja za predsjednicu Republike Srpske, ali fotografije ratnih zločinaca, pjesme koje su puštane na protestima i huškačka retorika govore suprotno. Trivić se ne obraća građanima/kama, već Srbima, za koje je još ranije rekla kako su nebeski narod.

Ukoliko se radi o izbornoj krađi, onda su pokradeni građani i birači, a ne Srbi, ali opozicija ne odustaje od narativa koji aktuelnu vlast drži na vlasti.

Politička analitičarka Tanja Topić za BUKU kaže da je bespotrebno u priči o izbornim prevarama i krađi potencirati nacionalistički narativ, jer je riječ o utvrđivanju da li je kršen zakon i da li su počinjena krivična djela.

„Posebno što je ova priča smještena u jedan etnonacionalni okvir, pa nemate na drugoj strani pripadnike drugih etnonacionalnih grupa. Moguće je da se vjeruje i procjenjuje da je ljude najlakše još uvijek mobilisati i homogenisati upravo po toj matrici, što u ovom slučaju nema previše veze sa realnošću. Pojačanu emociju u govorima bi trebalo tumačiti kao spremnost da „se ide do kraja“ i „odlučnost da se istraje u borbi“. Ne zaboravimo da su na proteste pozvale opozicione stranke, samim tim one smatraju da je stranačkim zastavama mjesto na njima i to je sastavni dio partijskog folklora. Što nikako ne opravdava pojedine transparente i ličnosti, kojima nikako nije bilo mjesto na protestima. Na drugoj strani, sasvim sigurno da one neće zasmetati građanima koji su na proteste izašli. Veći dio njih nisu izašli kao stranački vojnici, pripadnici političkih stranaka već zbog iskazivanja ličnog stava. To što građani protestuju zbog izborne krađe ne znači da nisu izrazito nacionalno osviješćeni i da se ne identifikuju sa nacionalnim identitetom. Pitanje je šta je u ovom trenutku stavljeno u fokus“, kaže Topić.

Univerzitetska profesorica Zlatiborka Popov-Momčinović kaže da protesti jesu nacionalno obojeni, ali da ne pozivaju na nasilje, već na poštivanje zakona.

“Opozicija očigledno ima dokaze da je bilo puno neregularnosti prilikom brojanja glasova, a što je potvrdio i CIK. Proteste organizuje opozicija, a ne grupa građana i obraća se svom biračkom telu, pri čemu se poziva i na narodnu volju. Narativi nisu militaristički, ne pozivaju na nasilje, upotrebu oružja, već na poštivanje zakona i na pravo građana na mirno okupljanje. Jesu nacionalno obojeni, sa izraženim naglaskom na srpstvo, pravoslavlje, sabornost, tzv. bratske veze sa Srbijom i sl., a što je u skladu sa ideologijom ovih stranaka i narativima koji su se čuli tokom predizborne kmpanje. Kod nas je inače pluralizam doveo do umnožavanja stranaka na desnici, a što je jedan od ključnih problema našeg stranačkog sistema, i posebno je izražen u Republici Srpskoj”, kaže za BUKU Zlatiborka Popov-Momčinović, vanredna profesorica političkih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Komunikolog Mladen Bubonjić primjećuje da je opozicija, kada je u pitanju odnos prema Kristijanu Šmitu, preuzela narativ vladajućih.

„O stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima, samo što je u njihovom slučaju glavni domaći izdajnik Milorad Dodik, koji će, prema njihovim tvrdnjama, prihvatiti rezultate izbora, dok će zauzvrat pristati na imenovanje Šmita za visokog predstavnika. Drugim riječima, ni opoziciji nije strano širenje teorija zavjera, dezinformacija i diskreditacija koje su uobičajene za vladajuće. Takođe, mogli smo da uočimo izrazito nacionalistički narativ, koji inače nije stran ni vladajućem SNSD-u, iako je nominalno socijaldemokratska stranka. Mogli smo da vidimo razliku u klicanju između vladajućih i opozicije“, kaže Bubonjić.

Dodaje da, dok je Dodik klicao Republici Srpskoj, Srbiji i Rusiji, opozicija se na protestima zaustavila na Srbiji, bez spominjanja Rusije.

„Uočene su i zastave Srpske napredne stranke, koje podgrijavaju spekulacije o umiješanosti Aleksandra Vučića u izborni proces u BiH. U principu, obraćanje lidera opozicije je u značajnoj mjeri nabijeno (nacionalističkim) emocijama iako je riječ o optužbama za navodnu izbornu krađu, tako da nije u potpunosti jasno šta žele postići sa narativom o istoriji, vjeri, crkvi uzevši u obzir da su im politički protivnici jednaki nacionalisti kao i oni“, govori Bubonjić za BUKU.

S druge strane akademik Slavo Kukić Slavo Kukić kaže da su protesti opravdani, ali da imaju i drugu, ružniju stranu.

“Ako su, naime, rezultati izbora lažirani, njima je falsificirana volja građana u Republici Srpskoj. A to, drugim riječima, znači da bi se i protesti morali zadržati u okvirima građanskog bunta. Ovi protesti su, nažalost, izašli izvan tih okvira. Tko god je proteste pratio, a zahvaljujući BN televiziji to je bilo moguće, mogao se uvjeriti da su oni bili i ideološki i stranački obojeni”, kaže Kukić za BUKU.

Dodaje da je vidljivo da Dodik gubi i podršku i strpljenje, ali da s njegovim eventualnim odlaskom ne bi bilo velikih promjena.

“Kakve veze, recimo, imaju stranačke zastave s građanskim buntom? I zašto se s njima mahalo na banjalučkim trgovima i ulicama? Kakve veze, potom, s građanskim buntom ima srbovanje i organizatora i dijela sudionika banjalučkih protesta? Znači li ono, bez ikakvog razloga manifestirano srbovanje, da razlike između Dodika i onih koji zbog njega organiziraju proteste nisu ideološke i da se, dođe li do promjena u slici iskazane volje biračkoga tijela, u politici vlasti neće ništa specijalno promijeniti? Volio bih da se varam ali takav dojam kod mene izaziva osjećaj da se ni s eventualnom promjenom vlasti u ovom dijelu zemlje ništa specijalno za budućnost zemlje također neće dogoditi”, kaže Kukić.

Nacionalni narativi nisu ništa novo, a bili su prisutni i u predizborni protestima kada je Jelena Trivić poruke biračima slala sa grobova. Ništa progresivno i ništa novo, a priča o nacionalnom jedinstvu, uzvišenosti i ugroženosti dovela nas je na sam vrh evropske ljestvice najsiromašnijih zemalja.

Promjena, očigledno neće ni biti, promijene li se političke partije, a opozicija koja s pravom traži da se glasovi ponovo broje (što je potvrdio i CIK) treba da nauči ili prihvati da u Republici Srpskoj ne žive samo Srbi već i Bošnjaci, Hrvati, Romi, Crnogorci i svi ostali. Građani.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here